Čičak
Korijen čička snižava razinu šećera u krvi, djeluje antibakterijski i od davnina se prepisuje za liječenje kožnih bolesti, akni i psorijaze te čišćenje tijela od otrova
Čičak {Arctium lappa) vrlo
je raširen korov, ali i ljekovita biljka. U tradicionalnoj medicini korijen
čička rabio se uglavnom za čišćenje krvi u liječenju psorijaze, ekcema, gnojnih
rana i ranica u ustima. Masti od listova nanosile su se na bolne reumatične
zglobove, čaj od mladog lišća rabio se u liječenju katara želuca i nadutosti, a
sjeme čička povremeno bi zamijenilo list ili korijen. Danas se čičak i dalje
rabi za liječenje bolesti kože, no najčešće se rabi samo korijen biljke. Tako
se kreme ili losioni od čička propisuju za liječenje ispucane kože,
površinskih ozljeda i ugriza kukaca, a korijen sc propisuje za unutarnju
uporabu pri pojavi bolesti vezanih uz masnu kožu, primjerice akni, čireva te
sličnih poremećaja. Korijen potiče mokrenje te pomaže uklanjanju otpadnih tvari
iz organizma, što ga čini
učinkovitim
sredstvom za čišćenje od otrova. Pokusi su pokazali da korijen ima
antibakterijska i protuglji-vična svojstva. Osim toga, on snizuje razinu šećera
u krvi pa može pomoći u liječenju dijabetesa. Kao povrće čičak se plan-tažno
uzgaja u Japanu, ali i u nekim drugim zemljama. Za jelo mogu služiti mladi,
mekani i mesnati proljetni izdanci i listovi s peteljkama ubrani u ožujku i
travnju, prvih dana nakon što izbiju iz zemlje. Biljka brzo raste, pa uskoro
postaje gorka i nejestiva. Mlade stabljike i peteljke lista ljušte se i jedu
sirove u obliku salate ili se kuhaju i priređuju kao šparoge. U nekim zemljama
jede se oguljeni i skuhani korijen. Od korijena se mogu prirediti juhe, a
kuhani korijen može poslužiti i kao zamjena za krumpir. Može se i konzervirati
mariniranjem.
Pročitajte još:
Primjedbe
Objavi komentar