Cikorija
Gorka
biljka koja poboljšava probavu, potiče metabolizam, snižava kolesterol i šećer
u krvi, olakšava reumu te povoljno djeluje na jetra, žučni mjehur, bubrege i
živčani sustav
Cikorija ili vodopija (Cichorium intybus) stoljećima je poznata
kao biljka s pro-tuupalnim i antiseptičkim svojstvima pa se upotrebljavala u
melemima za smanjivanje naticanja. Odnedavno je poznato da može smiriti upalu
izazvanu reumatizmom ili gihtom. U ljekovite svrhe upotrebljavaju se listovi,
cvjetovi i korijen cikorije. Cijela biljka je bogata inulinom, koji potiče
razvoj bakterija koje su potrebne da bi crijeva uredno radila. Potiče apetit,
izlučivanje želučanih i probavnih žlijezda te pražnjenje crijeva. Poboljšava
rad jetara, ŽLičnog mjehura, bubrega i poticajno utječe na metabolizam, što je karakteristično
za biljke koje imaju velike količine inulina. Zbog toga cikorija može biti
preventiva, ali i lijek za probleme kao što su usporena probava, čirevi
probavnog trakta i nadimanje. Također se pokazalo da inulin može snižavati
razinu kolesterola u krvi. Budući da snižava i razine šećera u krvi, prikladna
|
je hrana za dijabetičare.Osim inulina, ima i gorke spojeve koji potiču izlučivanje želučanih sokova te soka
koji luči žučni mjehur. Taj učinak omogućuje bolji rad jetara. Cikorija je
raširena po svim krajevima naše zemlje. Raste uz putove, pruge i živice te po
livadama, poljima i pustim, neobrađenim mjestima. Prve podatke o cikoriji kao
korisnoj i ljekovitoj biljci nalazimo u staroegipatskim papirusima. U drevnom
Rimu cikorija se rabila kao salata i lijek za želučane bolesti. Kao povrće se
koriste mladi, ponešto gorki, prizemni listovi koji su prije izbijanja
stabljike veoma slični onima maslačka, pa ih se s njima često zamjenjuju.
Skupljaju se u proljeće ili rano ljeto prije cvjetanja, a priređuju na
različite načine, najčešće kao salata i špinat. Radi ublažavanja gorkog okusa
često se miješa s drugim biljem. Bogati su vitaminom C i karotinom. Kuhano,
jestivo je i mlado korijenje koje se bere u rujnu i listopadu, a obično se
poslužuje s umakom. Ako ga ne
namjeravate odmah upotrijebiti, treba ga osušiti jer će se brzo upljesniviti.
Prije sušenja korijen se reže na komadiće. Pečeni i samljeveni korijen cikorije
stoljećima se koristio kao nadomjestak za kavu, a danas se kao glavni sastojak
kavina napitka rabi kultivirana vrsta cikorije koja ima veći i sočniji korijen
od samonikle cikorije. Držanjem korijena na tamnome mjestu dobivaju se duge
bjeličaste glavice koje se mogu jesti sirove u salatama te kuhati ili pirjati
na maslacu kao zasebno jelo.
Da biste
uzgojili glavice, iskopajte korijenje u jesen, odrežite lišće na 25 mm i
podrežite korijen za 25 mm. Dobro ukopajte u pjeskovit kompost i odložite u
podrum ili garažu. Glavice se mogu brati za tri-četiri tjedna. Cvjetovi i I
islovi skupljaju se tijekom cvatnje, a potom suše. U vrtu su cikoriji potrebni
sunčan i Otvoren položaj te rabio i po mogućnosti lužnato tlo. Sije se u rano
ljeto.
Pročitajte još:
|
Primjedbe
Objavi komentar