IMELA

IMELA

(Viscum album)

Bijela imela vrlo je zanimljiva biljka jer ne raste iz zemlje nego se kao nametnik nastanjuje na listopadnom drveću i četinjačama. Ljekovitija je ona što raste na bjelogorici, a osobito hrastova imela. Imela je malen, rašljasto razrastao zelen grm koji hranu siše iz stabla i grana drveta na kojemu se nastanio. Dvodomna je biljka. Cvate u ožujku i travnju. Cvjetovi su žutozeleni, a plodovi su bijele, ljepljive bobice 6 ima ih od rujna do studenoga. Upotrebljavaju se i grančice s listovima nabrane u proljeće i u kasnu jesen. Ima mnogo ljekovitih svojstava. Upotrebljavamo je uglavnom za regu­liranje krvotoka, za liječenje arterioskleroze, srčanih tegoba, osobito staračkih bolesti srca, šuma u ušima, navale krvi u glavu, iscrpljenosti i klimakteričnih smetnji. Imela pojačava rad žlijezda u probavnom sustavu; time otklanja zatvor, nadimanje, zakrčenost, početnu žuticu, pojačava slabiji rad gušterače, nedostatan rad žuči i regulira prekomjerno iz­lučivanje štitnjače. Čaj od imele preporučuje se kod nere­dovite mjesečnice i kod krvarenja svih vrsta. Djeluje i diure-tički. Zato ga pijemo kod reume, gihta i zastoja mokraće. Utječe na živčani sustav, pomaže kod astme, padavice, his

terije i grčeva. Imela skuhana na mlijeku djeluje protiv glista. Imelinim čajem otklanjamo alergijsku groznicu. Redovito bi ga trebali piti ljudi koji su zbog loše krvi skloni raku, žene s tumoromna spolnim organima i s bijelim pranjem.

*   VANJSKA UPORABA: noge hladne zbog lošega krvo­toka kupamo u vrućoj kupelji od imelinih listova i bobica.

*   ZA PROŠIRENE VENE, otvorene rane na potkoljenici i ozebline korisne su tople kupelji.

OPREZ! U prevelikim je količinama otrovna. Djecu treba upozoriti da ne jedu bobice.

* Žličicu samljevene imele namočimo preko noći u pola litre vode. U tijeku dana to popijemo u nekoliko navrata. Čaj od listova namijenjen za unutrašnju upotrebu ne smije biti prejak.