Listić kadulje kao zalog da će se život nastaviti gdje je na tren zastao

Listić kadulje kao zalog da će se život nastaviti gdje je na tren zastao Već prvih nekoliko metara jutarnje šetnje omilje­nom stazom otoka dala su naslutiti što se zimus i ljetos događalo s otočkom vegetacijom. Stisla je jaka zima ove godine, onakva za koju otočani kažu da se dogodi jednom u desetljeću, satjera led u kosti i zatvori ih u tople kuće na neodređeno. Zbog zime udružene s burom temperatura se mjesec dana spuštala debelo ispod ništice te je ostavila svoj ledeni zagrljaj na oleanderima, bugenvilijama, smokvama, kaktusima, aloji, ružmari­nu i lovoru. Tek su se neki od njih početkom ljeta počeli oporavljati i tjerati mladice kada su otok "napale" ekstremna suša i ve­lika žega. Te su dvije udružene prijateljice spržile sve što im se našlo na putu, bez puno bi­ranja radi li se o ljekovitu bilju :'i pak običnom draču, i moja je 3Tiiljena staza tog jutra doista zgiedala otužno. Beživotno. Žuta trava, spržene gospina trava i kičica, dehidrirana  kadulja i žuti primorski vrisak ni s čim nisu odavali da sam jednog dalekog svibnja upravo taj komadić otoka proglasila svojim malim, privatnim rajem. Tog je svibnja sve vrištalo od boja i mirisa, a susjedove pčelice su se gostile bušinom, majčinom dušicom i kaduljom u cvatu. Brnistra je zažutila otok, koloritnu kontru su joj davali poljski makovi, a cvao je i buhač. Život je prštao na svakom koraku te se prisjetim kako sam duboko upila taj trenutak i tu ljepotu u sebe. Zabilježila sam je i fotićem. A sada -sve spaljeno. Uberem u toj pustoši suhi listić kadulje i protrljam ga medu prsti­ma, a iz njega se oslobodi jedna divna mirisna nota za koju se jedino može reći: savršeno kaduljasto. I upravo me taj savršeno kaduljasti miris podsjetio kako u surovim uvjetima opstaju samo najjači i najprilagodljiviji, ali i kako će se s prvom kišom sve promije­niti i život će se opet nastaviti ondje gdje je na trenutak, ali samo prividno, samo naizgled, stao.