Antički narodi smatrali su ga sredstvom za povećavanje spolne moći, a danas se njime liječe slaba probava, bolne mjesečnice, reuma, bolesti dišnih puteva i nervoza.
Mažuran (Origanum majo- rana) poznat je po učinkovitosti u liječenju probavnih smetnji kao što su grčevi u crijevima, mučnina, nateknuća, gubitak apetita, nadutost i proljev. Također djeluje kao umirujuće sredstvo (sedativ), pa je učinkovit u slučaju probavnih smetnji na živčanoj bazi te je vrlo dobar lijek protiv nesanice i snažnog lupanja srca. Mažuran se u biljnoj medicini najčešće rabi kao čaj, vino, ulje, mast, oblog i vodica za grgljanje. Kao čaj se koristi protiv bolesti dišnih puteva, nedostatka apetita i slabe probave, želučanih i crijevnih tegoba, upale sluznica, krvarenja desni, bolnih mjesečnica, glavobolje i zubobolje. Protiv čireva u ustima i zubobolje može se žvakati i list mažurana. Naravno, iako to privremeno pomaže, nije zamjena za posjet stomatologu. Uporaba ulja i masti od mažurana još je raširenija jer one ublažavaju bolove kod reume, artritisa i gihta, neuralgija, uganuća te iščašenja. Mažuranova mast pomaže protiv prehlade, a s obzirom na to da djeluje antiseptički, primjenjuje se i kod rana koje teško zacje- ljuju, čireva te proširenih vena. Osim što se upotrebljava kao ljekovita biljka, mažuran je popularan začin. Stavlja se u preljeve za salate, dodaje umacima na bazi rajčice, gljiva, patlidžana, maslaca i riba, juhama od školjaka, povrtnim jelima, a osobito kupusu, krumpiru i grahu. Stavljanje mažurana u teška jela olakšava probavu. U kozmetici mažuran se rabi za njegu kose - ispiranje čajem od mažurana daje kosi sjaj i sprečava pojavu prhuti, a korisna je pomoć i u borbi protiv akni i pri- štića. Mažuran su stari Grci posvetili Afroditi, boginji ljubavi, a Rimljani su ga dodavali vinima za poticanje libida i spolne moći.
U srednjem je vijeku bio vrlo popularan među damama koje su ga stavljale u kitice, mirisne pojavu prhuti, a korisna je pomoć i u borbi protiv akni i prištića. Mažuran su stari Grci posvetili Afroditi, boginji ljubavi, a Rimljani su ga dodavali vinima za poticanje libida i spolne moći.vrećice i mirisne vodice za kupanje, a smatralo se i da tjera zle duhove. Sok od njegova lišća utrljavao se u masivan hrastov namještaj i podove kao osvježavajuće laštilo. Za olujna vremena mljekarice bi stavile mažuran pokraj vjcdra sa svježim mlijekom vjerujući da će ova biljka sačuvati njegovu svježinu. Prema starom britanskom t ravaru Geraldu, mažuran je trebalo davati “onima koji previše uzdišu”. Mažuran je otporna višegodišnja biljka koja bi trebala naći mjesto u svakom vrtu - ne samo zato što je učinkovit lijek i ukusan začin nego istoga što njegovi cvjetovi lijepo mirišu le u vri privlače korisne pčele. Sije se u proljeće, a klijanje može biti vrlo sporo. Izbojke korijenja ili stabljika sadite od kasnog proljeća do sredine ljeta. Odaberite toplo sunčano mjesto i započnite uzgoj u proljeće. Najviše voli rasti u dobro dreniranoj zemlji neutralnog do lužnatoga karaktera. No može se uzgajati u zatvorenom u posudama. Mažuran se bere u vrijeme cvatnje (u srpnju i kolovozu) pa se stabljike povezuju u snopiće koji se obješeni suše na prozračnu, toplu i sjenovitu mjestu.
PROČITAJTE JOŠ:
Čajna mješavina za dobru probavu
Mast od mažurana protiv prehlade
Primjedbe
Objavi komentar