Crvotočina

Crvotočina
(lisičjak, lisičji rep,prečica, zmiji-na mahovina)
Crvotočina je trajna zimzelena biljka. Nalikuje mahovini i ima 1 do 2 metra dugačku puzeću sta­bljiku što je račvasto razgranje-na i pokrivena gustim i sitnim, na vrhu zašiljenim listićima. Na stani koja je okrenuta prema zemlji razviju se brojni nježni i sitni korjenčići. Crvotočina ne cvate jer je papratnjača. Vrije­me cvatnje je u kolovozu i rujnu. Crvotočina raste po cijeloj Euro­pi u crnogoričnim šumama i na neplodnim tlima. Za liječenje se upotrebljava sjeme crvotočine, odnosno spore, što se naziva još i brašno crvotočine. Koristi se, također i cijela biljka. Cijela bilj­ka sabire se od svibnja do rujna, a suši u hladu. Brašno (turske ili spore) crvotočine upotrebljava se posipanjem oboljelih dijelova kože, posebno u bolesnika koji su prinuđeni dugo vremena le­žati u postelji. Brašno crvotočine koristi se kod bolesti mokraćne cijevi i mjehura. Budući da braš­no crvotočine pospješuje izluči-
Čičak je dvogodišnja biljka koja ima dugačak i sivo smeđi i vre-tenasti korijen. U prvoj godini pojavljuju se veliki prizemni li­stovi s peteljkama i nepravilna srcolikog oblika. U drugoj godini izraste uspravna razgranjena sta­bljika visine od 1 do 11/ 2 metar. Listovi su sve manji idući prema vrhu stabljike. Cvate u glavicama s grimiznocrvenim cjevastim, gu­sto zbijenim cvjetićima, što ima­ju kukice pomoću kojih lako pria­njaju za odjeću. Vrijeme cvatnje od srpnja do rujna. Korijen čička djeluje protuotrovno, pospješu­je izlučivanje mokraće i znoja te čisti krv. Isto tako koristi se u lije­čenju veneričnih bolesti, svih vr­sti čireva, skrofula, gihta (uloga) zastarjelih reumatskih bolesti i vodene bolesti. Čaj od mladog lišća koristi se u liječenju kata­ra želuca i nadutosti, a dobro je sredstvo i protiv raznih osipa, gnojnih rana i ranica u ustima. Sjeme čička koristi se za sve bo­lesti za koje se koristi i korijen i listovi, s time što sjeme jače dje­luje.